Na blagorodnom posedu
Mošo Odalović
Znamo da je Zmaj Jovino polje – polazno polje ukupne srpske pevanije za decu. Mogli smo da odrastemo bez čipsa i koka-kole, ali bez Čika Jove malo teže. Hajde, da rečem: Ma, kakva kinder-jaja, grisini i koka- kole; uz Čika Jovu Zmaja – rastemo ko topole!
Svi mi koji se nađosmo u ovom radosnom, plemenitom uposlenju, nadničili smo kod Čika Jove i sticali versifikacijska umeća. Otud, iz tradicionalnog pevanja, stiže nam i Obren Jović Savin obiljem raznolikih sličica ovoga vremena, i onih prikupljenih u retrovizoru sopstvenog detinjstva. Sve je svojim redom nasloženo, pa ukoričeno naslovom "Plodovi ljubavi". Naslovom koji je određen samim sobom, odnosno ukupnim pesničkim mlivom i pesnikovim životnim načelima.
Neko je negde divno objasnio recenzentski pristup rukopisu, nalazeć srodnost u reagovanju na hranu. Kod loših rukopisa, posle prvih "zalogaja", ne moraš dalje.... Srećom, u ovom rukopisu naći ćemo dovoljno razloga da ostanemo za "trpezom". Već prvi distih: Crna ovca u motelu / ugostila vranu belu – muziciranjem jezika, priziva na čitanje. Namah se oseća pitkost obraćanja onima koji će ga najbolje razumeti.
Evo jedne divne strofe, uz onaj ushit kad pesnik, čitajuć pesnika, usvaja stihove kao svoje. Bolje reći, zažali malčice što nisu njegovi:
Na zvezdanom cvetnom polju
Sreo Zvezdan zvezdu Olju
Bez Zvezdana tužna sama
Venula je međ zvezdama.
Planeta na kojoj smo zahuktava se mnogim gadostima i nepogodama. Zavladala je oskudica u razumevanju i ljubavi, a Obren, na svom blagorodnom posedu, seje nadu i vedrinu.